Stigli su s francuskoga juga, on,Olivier, kardiolog, sada u mirovini, a ona Jacqueline, epidemiologinja, inače rodom iz Rijeke, još radno aktivna. Obožavaju Burgundiju i njena vina. i odlučili su krenuti u vinsku produkciju, ali ne u Burgundiji, nego – u hrvatskoj Istri.
U maleno mjesto u središtu poluotoka – Gračišće, gdje je, inače, svakog Velikog (Uskrsnog) ponedjeljka značajna vinska fešta, donijeli su dah Burgundije, na način da su proizvodnji vina pristupili na burgundijski način, među ostalime uporabom drugih/drukčijih kvasaca, uporabom, za fermentaciju i dozrijevanje kapljice, (rabljenih) francuskih bačvica pièce od 228 litara, tipičnih za glasovitu spomenutu vinorodnu regiju. Kako je njemu, koji je porijeklom iz Alsacea, prezime donekle komplicirano za izgovoriti – Ertzbischoff, odlučili su, s obzirom da tamo gdje im je sada francuski dom (najavljuju mogućnost da im dom postane Gračišće!) postoji prostrano polje makova, svoju istarsku vinariju nazvati Coquelicot, što znači mak. A da bi bilo bliže hrvatskom jeziku i izgovoru, vele, početno C pretvorili su u K, pa su dobili nekakvu čudnu tvorevinu Koquelicot. Ako je već stvar u kompliciranosti izgovora, mogli su se baš opredijeliti upravo za naš, kratak, svuda u svijetu lako izgovorljiv i pamtljiv naziv MAK!…
Ertzbischoffi, koji su se u organizaciji zagrebačkog G.E.T. Reporta ovih dana predstavili u Zagrebu u vinoteci Bornstein, zaljubljeni su, vele, u Istru, i organizirali su se što se tiče podruma pa i podrumara koji im pazi vino, zasad međutim još ne i glede vinograda, pa grožđe kupuju. A kupuju, dakako, Chardonnay, s obzirom na svoje burgundijske sklonosti, te Malvaziju istarsku, logično, s obzirom na mjesto gdje su odlučili krenuti s kreiranjem vina. Kao amateri u vinarstvu pokazali su se, iznenađujuće – odličnima! Kažu da su se glede tehnologije mnogo konzultirali s više burgundijskih proizvođača s kojima se dugo druže i prijateljuju, i da kad god im nešto nije jasno nazovu njih. S obzirom na rezultat što su ga dobili u boci moglo bi se, pogrešno, zaključiti kako je stvaranje vina vrlo jednostavno i lako. Ipak, pripremaju se početkom iduće godine poći na tečaj iz vinogradarstva i vinarstva, da steknu više znanja, a i papir, danas i zakonski nužan za voditelja podruma.
Mora se priznati ne samo da im vina – donijeli su 2013. – imaju burgundijski štih (osjet finog utjecaja bačvice i blaga oksidativna nota), nego da su posve čista i uredna, alkoholom umjerena, puna, svježa i iznimno pitka. Iako sva tek godinu dana stara, posve su drukčija, rekao bih profinjenija u izričaju od većine mladih, također jednogodišnjih bijelih vina od chardonnaya i od malvazije koje poznajem od naših istarskih proizvođača. Rekao bih i da bolje prijaju chardonnay, malvazija te mješavina chardonnaya i malvazije s tim blagim burgundijskim štihom od dobroga dijela slabije ekspresivnih i jednoslojnih/ jednostavnijih tzv. mladih istarskih malvazija odnosno onih koje organoleptikom malo previše podsjećaju na vina od Sauvignona bijeloga…
Evo i koja je vina Domaine Koquelicot prezentirao u Bornsteinu: Santa Chiara 2013 Chardonnay 20% & Malvazija istarska 80 %, 13,5 vol %, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 na finom talogu u barriqueu a potom još dva u inoksu; Epicuria 2013 chardonnay, dva dana macerirano, 12 mjeseci dozrijevanja od toga 10 u barriqueu, 13,0 vol %; Fugaz 2013 malvazija istarska, 12 mjeseci u barriqueu (vrlo interesantno); Belaigra (od Belai i Gračišće) 2013 chardonnay, 13,1 vol %.